Kada mu je posle tri godine istekao ugovor sa vlasnikom lokala, opštinama Vračar, Rakovica i Savski venac podnosi zahtev da mu se dodeli neki novi. U leto
Jednog poslepodneva, skromni ugostitelj seo je na izletnički sto, podigao noge na klupicu i zapitao se ko je on da dobije baš takvu lokaciju.
Prve goste Rubin je primio u
Gosti su ga instiktivno zavoleli i Beogradom su počele da kruže priče o klasičnom roštilju na drvenom ćumuru, uvek mladom i prvoklasnom jagnjećem pečenju, sarmicama, pitama i čuvenoj Lepinoj štrudli od višanja koja se prodavala na metar.
Kao iskusan podrumar, Miša je strogo vodio računa i o dobroj kapljici. Odgovoran čovek koji ličnim primerom pokazuje kako treba raditi, zajedno sa suprugom koja mu je bila desna ruka, Miša Rubin napravio je sredinu u kojoj je svaki radnik dobar ugostitelj.
