Nazad

1981: Rubin

Kada mu je posle tri godine istekao ugovor sa vlasnikom lokala, opštinama Vračar, Rakovica i Savski venac podnosi zahtev da mu se dodeli neki novi. U leto 1980. godine dobio je dozvolu za izgradnju objekta na do tada praznom proplanku u Košutnjaku.

Jednog poslepodneva, skromni ugostitelj seo je na izletnički sto, podigao noge na klupicu i zapitao se ko je on da dobije baš takvu lokaciju.

Prve goste Rubin je primio u utorak, desetog marta 1981. godine. Restoran je radio svaki dan od 11 do 23 časa, osim ponedeljkom. Tako je i danas.

Gosti su ga instiktivno zavoleli i Beogradom su počele da kruže priče o klasičnom roštilju na drvenom ćumuru, uvek mladom i prvoklasnom jagnjećem pečenju, sarmicama, pitama i čuvenoj Lepinoj štrudli od višanja koja se prodavala na metar.

Kao iskusan podrumar, Miša je strogo vodio računa i o dobroj kapljici. Odgovoran čovek koji ličnim primerom pokazuje kako treba raditi, zajedno sa suprugom koja mu je bila desna ruka, Miša Rubin napravio je sredinu u kojoj je svaki radnik dobar ugostitelj.